soviet soviet - pokolj i uskrsnuće
01.04.2016. 18:44
Za kraj svoje “Nice - Summer, Jesus” europske turneje, 30. ožujka po prvi put su nas posjetili soviet soviet. Koncert je održan u AKC Attacku!, a bio je važan zbog nekoliko razloga: ovim post-punk biserima vrijeme tek dolazi, vrlo moguće da je ovo bio vrhunac ionako već izvrsnog koncertnog programa Attacka! i, onaj najvažnij razlog, gig je bio odličan!
Cijeli program je kasnio standardnih 45 minuta. Prije nego su sovieti napali, Goran Lautar je predstavio svoj lo-fi minimal synth projekt - Neon Lies. Daleko od srednje struje indieja, na tragu hladnog, starog post-punka, Goran nas sa svojim kazetama i analognom opremom odvodi u (polu)mračne tunele svoje psihe (osobni tekstovi pjesama), gdje skače, vrišti, bori se s trzajima i šizofrenijom, zbog čega je njegov nastup bolje opisati kao performans.
Nastup je bio nešto kraći od pola sata i pred manjim brojem ljudi, no zadatak predizvođača odrađen je uspješno - okupljeni su djelovali zainteresirano i zadovoljno. Meni osobno to nije djelovalo dovoljno uvjerljivo tu večer, ali ipak ću istaknuti “Sex Without Faces” i “Western Death Song” zbog asocijacija na kultni The Birthday Party i noviji Soft Moon koje su se stvarale u meni. Daleko od toga da je Neon Lies samo moda i forma; on je zanimljivi glazbenik koji je vjeran sebi i koji na jeftinim, dotrajalim krntijama stvara muziku koja nije za svačije uši, zbog čega mi je posebno drago da je naš.
Nakon kraće pauze u dužini jedne motane škije, na pozornicu su se popeli soviet soviet. Neki će primijetiti da nas talijanski bendovi zaobilaze, no ova trojka iz Pesare nadoknadila je sve te nesuđene koncerte i više. Od samog su starta, dok je ekipa još ulazila u klub, Alessandro Costantini (gitara), Alessandro Ferri (bubanj) i Andrea Giometti (vokal/bas) rasturali. Rešetanje polupunog Attacka! u maniri A Place To Bury Strangers, pročistilo je sve - od bubnjića do tereta svakodnevnog stresa.
Bend je svirao materijal sa sva tri svoja izdanja. Apsolutni vrhunac koncerta je bila bučna i divlja 10-minutna “White Details” ostavljena za sam kraj bisa (što je donekle tipično za bendove ovog tipa), dok se “Blend” jednostavno nije trebala dogoditi tu večer jer se nikako nije uklapala u setlistu. Zagrepčani su tako čuli najjače adute sovieta u bezkompromisnoj i intenzivnoj izvedbi za koju nemam većih zamjerki, osim eventualno na vokal u stilu Briana Molka, ali ravniji i bez izazovnijih pothvata. Ipak, nekoliko sam se puta najježio na rifove Alessandra Costantinija kad sam morao protrljati oči i dobro pogledati da na stageu nisu uskrsnuli Joy Division.
Razglas ovaj put nije bio problem - gitarist je imao dva Fender pojačala, Twin Reverb i Hot Rod Deluxe (ozvučenim na dva različita mjesta na zvučniku) koja su isporučivala predivan sound. “Basist je klao na Ampegu”, izjavio je prijatelj s kojim sam bio u društvu. Nije falilo ni decibela u zraku, ni energije na pozornici, ni pozitive. No ništa manje se nije ni očekivalo od benda na uzlaznoj putanji kao što je soviet soviet, koji su nedugo nakon svog prvog dugosvirajućeg izdanja nastupali kao predgrupa The Horrorsima i već spomenutim APTBS.
soviet soviet sigurno rastu i nadograđuju svoj zvuk u ozbiljnu cjelinu koja nije toliko originalna koliko skladna, puna živosti i potencijala da postane veliko ime na sceni. Nema zajebancije s ovim Talijanima. Čekamo nove materijale i sljedeći gig.
Setlista (soviet soviet):
Together
1990
Ecstasy
Human nature
Introspective Trip
Fairy Tale
No Lesson
Further
Gone Fast
Blend
White Details
