Good Vibrations - ABOP, Portman, Discohernia, FiNSKA

01.05.2014. 20:07

Dobre i drugačije vibracije

Kako to već obično biva, srijeda je rezervirana za Good Vibrations, no ovog puta (pred)prvomajsko izdanje odvijalo se u simbiozi sa Ferragosto Jam warm up partyem. Ferragosto Jam 7 je glazbeni festival koji se održava u Orahovici, točnije na Orahovačkom jezeru od 1. do 3. kolovoza na kojem su sudjelovanje potvrdila mnoga eminentna imena kao što su Overflow, Jinx, Edo Maajka, Šank, Zbogom Brus Li, DJ Rahmanee, Yesh feat. Remi, Kiša metaka, Deafness By Noise. Osim podjeljenih nekoliko majica, ulaznica i FJ7 paketa, također su premijerno najavljeni koncerti Partibrejkersa i She Loves Pablo. Po svemu sudeći, festival koji je prošle godine posjetilo preko 4000 tisuće posjetitelja zasigurno ove godine može očekivati još veću posjećenost.

Večer su obilježili nimalo tipični bandovi, bandovi koji ne slijede standardnu rock postavu bubnja, gitare, basa i vokala, već u raznim kombinacijama razbijaju standarde dokazujući tako da glazba nije šablona već umjetnost vlastitog interpretiranja.

Deblji kraj, bar što se malobrojnosti publike tiče, ovaj put su izvukli Finska i Discohernia. Prvi na stageu bili su Finska — bjelovarski instrumentalan trio (+ saksofon) koji iza sebe imaju EP Perverted Lollipop te nedavno objavljen album FiNSKA. Baš kao i ovo proljetno vrijeme kada čas grmi, čas žari, čas pljušti kiša, čas cvrkuću ptice, Finska, svojom fragmentiranom glazbom upravo kao da dočarava takvo vrijeme — žestoki rifovi s naglim prijelazima, čas kolo vodi gitara, čas saksofon, čas bas grmi, a čas kao da je dijelove birao Leslie Nelson za ljubavne scene u Golom pištolju. Možda se nekima neće svidjeti to vodstvo saksofonskih dionica koji na moment zvuči kao interpretacija slona, a već u drugom momentu kao dionice pisane za kabaret, no svakako jedan veoma zanimljiv band kojeg vrijedi poslušati i posvetiti mu pažnje.

Truba, bubanj, bas i glas — Discohernia. Tročlani bend kojeg predvodi Stipe, trubač Kawasaki 3p. Iako sam mislio da je bend više orijentiran elektronici, ispostavilo se da zapravo sviraju sintezu novovalskog punka i "trippy" dionica trube uz pokoje pjevanje u stilu Discipline kičme čije su se ubrzane verzije pjesama "Tata mama" i "Neukusu treba reći ne" našle na njihovom repertoaru. Jezgra banda su bubanj i bas koji daju čvrstu primusovsku groove osnovu za povremene vokalne i trubačke dionice. Truba je u većini pjesama izlazila kroz neki flanger efekt koji je bandu dao psihodeličniji zvuk, ali i tračak monotonosti koju bi bilo zanimljivo razbiti većim kombinacijama efekata same trube ili nekim drugim elektro fragmentima.

Kako je vrijeme odmicalo tako se brojčano stanje publike poboljšalo, a na stage se popelo našički bend Portman. Bend uživa odličan prijem zagrebačke publike, a nedavno je izdao album The Man Who Carries a Light snimljenog u studiju House of Pablo. Različitim varijacijama klasičnog post rocka s ambijentalnim elementima i stoner/sludge progresivnim breakovima malo koga mogu ostaviti ravnodušnim. Svaka pjesma ima svoju zasebnu priču sačinjenu od manjih cjelina koje kroz prizmu žanrovskih previranja čine jednu kompaktnu i nadasve lijepu cjelinu. Iako band broji "samo" tri člana, svojom snagom i uigranošću odlično vladaju pozornicom što se moglo zaključiti i prema reakcijama publike koja ih uspoređuje s Tool ili nekim drugim renomiranim imenima glazbene industrije.

Nakon malo duže pauze, zbog reorganiziranja stagea pogodnog za dva bubnja, stiglo je vrijeme za vladare hrvatske elektronike - ABOP iliti punim imenom After je bolji od partyja. Bend iza sebe nema nijedan EP, nijedan album, niti im je to u prvom planu, već izbacuju live setove svojih svirki na glazbenom servisu Soundcloud. Dakle, radi se o underground bendu koji je najbolje doživjeti uživo, a koji je bez medijske pompe uspio skupiti pozamašan broj fanova čija se brojka povećava svakim sljedećim nastupom. Formula je jednostavna: iznimno energični nastupi, prepoznatljiv vizualni identitet, te ritmovi pogodni za đuskanj. Ukratko - vatromet energije. Koncert su započeli pjesmom "Hit 40" kojom su natjerali prilično statičnu publiku na đuskanje i tako priredili po svemu sudeći pravi "after" party. ABOP je band koji će zadovoljiti okorijele partijanere ali i natjerati okorijele rockere na ples i oduševljenje osobito nakon odlične obrade "Gipsy Eyes" Jimija Hendrixa. Svakom pjesmom atmosfera u Vintageu je bila sve bolja i pretvarala se u sve veću partijanu što do sada nije bilo uobičajeno na prijašnjim izdanjima Good Vibrationsa. Nakon 45 minutnog audio-vizualnog showa na zahtjev publike band se vratio te odsvirao "Montarbo" čime su zaključili još jedno zanimljivo izdanje Good Vibrationsa.

Tekst: Luka Budiša

Filip Bušić

Osnivač portala, urednik, fotograf, novinar, - "Where words fail, music speaks."