Finale HR demo kluba
16.05.2014. 07:53
[caption id="attachment_1962" align="aligncenter" width="547"] HR demo klub: Krešo i kisele kiše © HRT[/caption]U srijedu je u Tvornici kulture održano finale 3. HR demo kluba, natjecanja demo bendova koje organizira HRT. Veliki pogon Tvornice bio je, nažalost, prilično slabo posjećen imajući u vidu činjenicu da je ulaz bio slobodan i da je na pozornici prodefiliralo čak sedam demo bendova, te da je bio najavljen i nastup prošlogodišnjih pobjednika HR demo kluba, !ndigo7, koji su nastupom započeli događanje, kao i gosta iznenađenja.
No, krenimo redom. Prvi se na pozornicu popeo zagrebački bend F5 koji njeguje funky rock zvuk, a čiji se rad nastavlja na djelovanje grupe Fali V čiji su nekadašnji članovi mnogi priznati glazbenici. F5 se predstavio s pjesmama na engleskom, uključujući novi sing „Listen to“. Svirka i nastup F5 odaju značajnu dozu iskustva i profesionalnosti, dobro su uvježbani, groove im je iznimno čvrst, a funky zvuk dodatno naglašavaju klavijature. Pjevačica ovoga benda, Nikolina Kovačević, ima vrlo stabilan glas, lijepu boju i više nego pristojan raspon, samo bi trebala naučiti odmaknuti se od mikrofona kod glasnog pjevanja i visokih tonova. Sve u svemu, jako dobar nastup.
Punk rockeri Krešo i Kisele kiše svoj su nastup započeli s pjesmom „U zemlji zvjezdica sjajnih“ za koju su, prikladno, posudili preludij Charpentierova moteta „Te deum“, koji je poznatiji kao glavna tema Europske radiofuzijske unije, te ispaljujući šarene konfete uz uzvik „Pipl mast trast as“. Političke poruke uklopljene u vrlo dobro konstruirane i zamišljene tekstove tako su mogli čuti slušatelji Drugog programa Hrvatskoga radija što me dodatno razveselilo. Očito dobro promišljen nastup, svježi i pametni stihovi i vrlo visoka razina uvježbanost ovaj riječki bend, ako tako nastave, mogu svrstati među nasljednike Hladnog piva. Neki bi rekli – bilo bi i vrijeme.
Bad Mushrooms su prvo izgledom, a onda i svirkom, u Tvornicu donijeli dašak Woodstocka i rocka kasnih 60-ih i 70-ih. Glazba Bad Mushrooms slušatelje može lagano podsjetiti na bendove kao što su Uriah Heep i Deep Purple, a od domaćih bendova na Opću opasnost. Vokal "Gljiva", Josip Pavlović, izgledom i vokalom čak i podsjeća na Peru Galića u mlađim danima. Snažna ritam sekcija, iznimna melodioznost pjesama naglašena odličnim Pavlovićevim glasom (uz još malo rada mogao bi biti jedan od najboljih domaćih rock pjevača) i zvukom Hammond orgulja, toliko karakterističnim za navedeno razdoblje i bendove, glavne su odlike ovog zagrebačkog benda. Da parafraziram jednu od pjesama koju su izveli sinoć, Bad Mushrooms su stisnuli zube i prolili znoj pred publikom u Tvornici kao da su taj nastup čekali cijeloga života. Što se mene tiče, krivih koraka u njihovom nastupu nije bilo.
Nakon tri jako dinamična benda, uslijedili su nastupi bendova koji njeguju nešto „laganiji“ glazbeni izričaj. Prvi od njih krenuli su Scarlet Notes, alt pop rock trojac iz Zadra čija je pjevačica, Zrna Zuber, sviranjem bas gitare čini priču oko ovog benda zanimljivijom, no nažalost nedovoljno da mi zadrži pažnju (nije da se nisam trudila). Isto vrijedi i za splitski bend Film Noir sličnog žanrovskog određenja koji je nastupio nakon njih, a u čijoj je glazbi u prvom planu akustična gitara. Za ova dva benda ne mogu reći da su loši, jer nisu, no možda je stvar u prezentaciji i interpretaciji jer su prethodna tri benda vrlo suvereno vladala pozornicom dok su mi Scarlet Notes i Film Noir djelovali možda presramežljivo, te svoje emocije na mene nisu uspjeli prenijeti. Ne može se reći niti da im prostor nije odgovarao, tj. da bi se puno bolje uklopili u intimniju atmosferu kakvog bara, jer još „laganiji“ acoustic pop četverac Auguste nije imao problema s prenošenjem energije svoje glazbe publici. Vokali dviju pjevačicu i kantautorice, Ivane Lulić i Gordane Marković koja je svirala i akustičnu gitaru, prirodno ili vježbom iznimno su usklađeni i grade krasne harme, a esenciju svoje glazbe nude slušateljima uz sasvim dovoljnu dozu sugestije. Da se vratim na Scarlet Notes i Film Noir... Možda veliku ulogu u slabijem dojmu koji su na mene ostavili igra činjenica da su najdinamičniji bendovi nastupili prije njih i da je njihov glazbeni izričaj po tom pitanju u potpunoj suprotnosti s prethodnicima, a ova dva benda su djelovala kao most prema drugim suptilnijim izvođačima.
Na kraju natjecateljskog dijela nastupio je osebujni mladi kantautor Miki Solus o kojem su se glazbeni mediji već prilično raspisali. Možda svirački nije u rangu nekih drugih natjecatelja, možda se niti vokalno ne može s njima mjeriti, no možda to niti ne želi. Kod Mikija Solusa su u prvome planu „zaboli me“ stav i zajebantski, no istovremeno inteligentni tekstovi. Upravo zbog takvog stava, teško mi je procijeniti koliko mu je uopće stalo do nekakve prezentacije, interpretacije i tome sličnog. Možda bih trebala s njime malo porazgovarati da riješim te nekakve dvojbe, tim više što se ove muzičke kritičarke doista ne treba bojati. U svakom slučaju, sviđala vam se Mikijeva glazba ili ne, vjerujem da malo koga može ostaviti ravnodušnim - meni je izmamila osmijeh na lice.
Uzevši sve navedeno u obzir, žiri koji se sastojao od glazbenih urednika HRT-a, Hane Blažević (pjevačice !ndigo7) i gosta iznenađenja, Damira Urbana, sigurno nije imao lagan zadatak odrediti pobjednika. Pa ipak, treće mjesto osvojili su F5, a drugo Film Noir, te time osvojili nagradu u obliku snimanja jedne pjesme u studijima Hrvatskoga radija. Glavnu nagradu, snimanje cjelokupnog albuma uz potporu Hrvatskoga radija, osvojili su Riječani Krešo i Kisele kiše, dan nakon što je NK Rijeka pobjedom protiv zagrebačkog Dinama osvojio Hrvatski nogometni kup i istu večer kada je riječki vaterpolo klub Primorje nadigrao zagrebačku Mladost i osvojio prvenstvo!
Da bi riječka fešta bila potpuna, pobrinuo se Damir Urban koji je sa svojom četvorkom bio gost iznenađenja i u polusatnom nastupu prije proglašenja pobjednika zagrebačkoj publici izveo neke svoje dobro poznate hitove „Odlučio sam da te volim“ i „Mjesto za mene“, te novi singl „Sutra ćemo pričati“, kao i do sada nikada uživo odsviranu pjesmu s novoga albuma koji će uskoro izdati, a koja čak još nema naslov. Nije mi samo jasno zašto je publika, kada je već imala priliku Urbana slušati uživo i to besplatno, cijelo vrijeme brbljala, na što se i sam Urban osvrnuo rekavši da shvaća da je publika došla slušati demo bendove, a ne njega. Već sam nekoliko puta pisala o tome, ali doista trebamo poraditi na kulturi pohađanja koncerata.
Organizacijski jako zahtjevno, a produkcijski odlično događanje, HR demo klub je svim ljubiteljima glazbe koji su se našli u Tvornici pružio razloga za zadovoljstvo. Pozdravljam odluku nacionalne radiotelevizijske kuće da ovim natjecanjem, a uz direktan prijenos na HR2 (snimku koncerta moći ćete pogledati 24.5. na HRT2 u 23:55), podrži mlade talentirane glazbenike. Ono što želim jest da se takva potpora nastavi i da se možda na HRT-u odluče snimku koncerta prikazati u doba koje ciljana publika obično ne rezervira za izlazak, pa da gledanost bude i veća.
Sound Report svim sudionicima, bez obzira na (ne)osvojene nagrade, čestita na nastupu i želi puno uspjeha u daljnjem radu.
Tekst: Ana Hotko
[gallery columns="4" type="square" ids="1969,1968,1972,1967,1974,1966,1975,1973"]