Exit 2.0 - dan treći - pleši kao da sutra ne postoji!
11.07.2021. 13:58
Nina Kravitz slijeće na Exit i spašava stvar. Legenda Dance Arene obilježila je treći dan festivala jer je u posljednji tren ekspresno zamijenila Borisa Brejchu te odradila jutarnji set na do posljednjeg mjesta ispunjenoj megapozornici.
Dance Arena ove je godine centralni dio festivala. Premda velika popularnost i dominacija ovog programa traje već nekoliko godina, ljubitelji elektronike jedva su dočekali vratiti se na svoje najdraže mjesto te ući u jednu potpuno novu dimenziju, podržanu raznoraznim specijalnim efektima koji s produkcijske strane djeluju uistinu impresivno. Špica je trećeg dana počela setom Meduze, nastavila uz kombo Adiel B2B Francois X, a zakucala ga je u rano jutro već spomenuta kraljica Dance Arene Nina Kravitz.
Trećeg je dana program glavne pozornice bio također veoma zanimljiv posjetiteljima, od čega je najveći interes izazvao program Robina Schulza i Paula van Dyka dok je nekoliko sati prije elektronskog showa svojim jedinstvenim pristupom glasne ovacije zaradio planetarno popularni kantautor Asaf Avidan.
Na Fusion pozornici ugled regionalne rock glazbe uspješno su obradili E-Play dok je grčki Deaf Radio također dobro protresao zainteresirane. Uskoro je stvar poprimila potpuno drugo značenje, jer je digitalna generacija dobila priliku nastupiti na tradicionalan način te se ponovno pokušala snaći u kaotičnom svijetu nastupanja uživo. Priliku za samostalan nastup dobio je Elon, koji je nedavno objavljenim debitantskim albumom zaradio poprilično dobre brojke. Prethodnu večer nastupio je na glavnoj pozornici s ostatkom Bassivity ekipe, te nastavio upravo tamo gdje je stao. Predivno je kada se mladima daje prilika da zasviraju na ovako važnom događaju, no ponekad je dobro ne preskakati ključne stepenice u razvoju, jer, neki možda jesu, ali neki ipak možda još uvijek nisu spremni za određene skokove. Internetski uspjeh kod ove ekipe ipak nije ekvivalent onog koncertnog, sudeći prema broju publike, a kada se u obzir uzme i način nastupa (ne)uživo, onda bi se moglo zaključiti da možda uopće format ovakvih koncerata njihovoj publici nije potreban. Priča se dodatno potvrdila nastupom ekipe diskografske kuće Apollo, kojih je na pozornici bilo jako puno, a budući da se nitko nije posebno predstavio te su svi ponovno pjevali (repali) na playback, čime je pojam “showcase” kao i sinoć očito dobio značenje lip sync battlea (lošeg, doduše), to jednostavno nije niti bitno. Klinac, velika regionalna zvijezda bio je mrvicu prepoznatljiviji zbog crne šilterice koja je njegov zaštitni znak, ali i nekoliko hitova, uključujući i “Kišu” koju je izveo. Odličan je liričar, radi fantastične pjesme, zašto pjeva na playback, nije baš jasno. Povremeno je te večeri imao izlete u acapella vode, ipak nedovoljno za nekog njegova kalibra i ugleda. Ostatak ekipe također je odavao dojam nespremnosti i nedovoljne zrelosti za ovako nešto, premda su se oni sami dobro zabavljali ispuštajući raznorazne neartikulirane zvukove između lip synca, što je s vremenom i otjeralo dio publike koja je s poprilično neutralnim i umornim izrazom lica napuštala prostor ispred Fusion pozornice. Srećom, na samom kraju stigli su naši dečki iz grupe Buntai koji su im svima pokazali kako se to radi, što je performans i što je show, te su jedini koji su se profesionalno predstavili publici. Pristojni i profesionalni momci koji znaju posao. Naime, nasnimljeni vokal bio je toliko pojačan, a mikrofoni toliko smanjeni da su se u nekom trenutku morali počeli derati na mikrofon kako bi prvenstveno oni i sami sebe pravilno doživjeli, jer, nitko od hrvatskih trap zvijezda ne koristi sramotno veliku količinu playbacka kao što to radi ekipa iz Apolla i Bassivityja.
Buntai je na Fusion stigao drito s Gang stagea na kojem su ostavili posljednji atom snage. Tamo su igrali prema vlastitim pravilima i napravili energičan show po kakvom su poznati. Neopisiva količina energije, hiperaktivnost i žestina za koje je uistinu potrebna odlična forma, uz izvođenje uživo. Naravno, i oni koriste nasnimljenu vokalnu liniju kao pomoć, no ne oslanjaju se na nju konstantno, već im ona služi samo kao pozadinska baza na koju se nadovezuju uživo. Odlični su, ludi, luđi, najluđi. Iskoristili su priliku da najave današnji nastup Dine Blunta i Swane, što je u potpunosti “festivalski” i, na kraju krajeva, prijateljski.
Tako je energija koju je ekipa iz Klike ostavila na pozornici dosegla epske razine, a tko je Klika, pa novosadski Buntai. U smislu razine popularnosti, jer euforija koju su izazvali jednaka je onoj kakvu Buntai postigne u Zagrebu. Ponovno se tražilo mjesto više ispred ove pozornice te uistinu nije jasno, zašto ovakav program nije dobio udarni termin na Fusion pozornici, jer, definitivno ga je zaslužio. Za njih pišu da su “njihovi tekstovi toliko debilni da premašuju debilnost i postaju genijalni”. Ludilo i kaos kakvo ovaj festival zaslužuje. Publika to prepoznaje, jer s pozornice je nemoguće prevariti ljude koliko god oni zagriženi fanovi bili. Dobra energija se prepoznaje i podržava, pozerstvo nikako.
Exit Festival ulazi u veliko finale.
