photo: Bruce Springsteen, credit: Filip Bušić
"Stevie, nobody wants to go home!" - Springsteen, Beč, 18.7.2023
20.07.2023. 14:28
Godinu dana od kupnje karata, godinu dana iščekivanja, planiranja... je li Springsteen toga vrijedan? Apsolutno!
Teško je na dostojan način opisati spektakl kojem smo imali privilegiju prisustvovati u Beču i s 50 000 istomišljenika proslaviti Springsteenovu glazbu. Vidjeti Springsteena uživo, čak i nama koji imamo neka velika imena za usporedbu, nešto je što ćemo zauvijek pamtiti. Ne samo to, pitanje je može li uopće išta više pokazati "boljim".
Nakon brojnih "Bruce" uzvika iz publike, dok su se jedan za drugim polako uspinjali na pozornicu, apsolutno svi članovi benda dočekani su ogromnim pljeskom koji je kulminirao kad je na stage došetao the one, the only, the Boss. Ležeran pozdrav i vrijeme je za rock'n'roll - na oduševljenje svih okupljenih.
Čak ni u tim godinama, sa zavidnih 73, Bruce, a ni E Street bend, ne pokazuju znakove usporavanja, dapače, oni sviraju jednakom žestinom, jednakom srčanosti kao i desetljećima ranije. Postava na pozornici se s godinama neminovno mijenja, kako to u životu bude, pa smo se više puta tijekom večeri dotakli svih koji su otišli, s knedlom u grlu i suznim očima.
Setlista je kroz turneju prilično fiksna, s malo iznenađenja, tako da smo znali što očekivati. Naravno da je izostalo čitavo more favorita, no realno, da se sve takve uvrsti, već poduži koncert trajao bi do dugo u noć. Otvoreno je s “No Surrender,” koja se prelila u “Ghosts”, a kad je Bruce zagrmio "I hear the sound of your guitar ..." činilo se kao da stadion poskakuje od veselja. Obrada “Nightshift” u duetu s Curtisom Kingom bila je itekako dobrodošla, pri čemu su se dvojica glazbenika spustili tik do ekstatične publike.
U ranijem dijelu setliste posebno je dirljiva bila "Last Man Standing" koju je popratila i priča o prvim bendovima, djetinjstvu i neizbježnoj prolaznosti života, a ostavila nas s mišlju - budite dobri jedni prema drugima, uživajte u životu i iskoristite svaki dan, jer nikad ne znate kad će svemu doći kraj.
Iako je to jasno kao dan, ne može se opisati Springsteenov koncert bez da se spomene i E Street Band. Svi su oni neizostavni dio svake pjesme, svakog tona i veselje s kojim se nadopunjuju na pozornici pravi je užitak za oči i za uši. Bez njihovog sirovog talenta Bruce Springsteen ne bi bio ni osoba ni glazbenik koja je danas i čast nam je da smo ih imali priliku vidjeti zajedno. Od prvih taktova na gitari, pa zaigranog klavira, pa puhačke sekcije kojoj točku na i stavlja Jake Clemons sa zavodljivim zvukom saksofona, “Kitty’s Back”, nikad nije zvučala bolje i čuti je uživo bilo je nadnaravno iskustvo.
Dok se stadionom orilo, a Bruce šetao s jednom kraja pozornice do drugog pozdravljajući publiku, “Badlands” I Thunder Road” privele su nas kraju regularnog dijela. Naravno da tu nije bio kraj, jer ono najbolje tek je slijedilo.
“Born to Run” pretežno mirne Austrijance izbacila je iz cipela i od 50 000 ljudi napravila razgaljenu, rasplesanu masu prijatelja koji svi zajedno dišu, bar na jednu večer. Nakon najveće, ultimativne “Glory Days”, za vrijeme koje su Bruce i Little Steven u piratskom outfitu poput kakvih mladića trčali po pozornici, postavljeno nam je pitanje želimo li možda ići kući - odgovor je bio veliko, gromoglasno NE. Da smo mogli, satima bi još plesali uz Springsteena jer vrijeme do tad je jednostavno proletjelo i nismo ni trepnuli, a gotovo tri sata su već prošla. Slijedile su “Dancing in the Dark”, a odmah nakon nje i “Tenth Avenue Freeze-Out” nakon čega se čitav bend primaknuo rubu pozornice i poklonio, što je dočekano oduševljenjem i brojnim povicima.
I za sam kraj, kao šlag na torti, Bruce nas je počastio ogoljenom izvedbom ‘"ll See You in My Dreams”, izazvavši pritom brojne suze među okupljenima. Sirovost njegovog glasa i osjećaj da, iako gledate jednu od najvećih glazbenih zvijezda današnjice, i dalje gledate u prizemljenu, dobrodušnu i toplu osobu, čitavu priču dovode na još višu razinu.
Springsteenove pjesme oduvijek su balansirale između dva pola - od prolaznosti života i prisjećanja na neke ljude kojih više nema i neka druga vremena, pa do onog motiva koji nikad neće izumrijeti, ljubavi. Kao što to radi već desetljećima, nadamo se da ga ljubav za izvođenjem i ljubav za glazbom nikad neće napustiti. Nama je ovo bio koncert života i najdublje se nadamo da ćemo imati priliku ponoviti ovo iskustvo, no ako to nije slučaj - hvala ti, Bruce. Hvala ti na svemu.
