photo: Mladen Tarbuk, credit: Matej Grgić
Mladen Tarbuk: „Cantus je postao etablirani ansambl vrlo važan za promociju svjetske i suvremene hrvatske glazbe“
11.11.2022. 19:02
Cantus Ansambl je za ponedjeljak, 14. studenoga, najavio prvi koncert zagrebačke sezone, a nakon nekoliko godina vraća se u Malu dvoranu KD Vatroslav Lisinski. Koncertom naziva Posvete… ravnat će maestro Berislav Šipuš, a ansambl se ovim nastupom vraća mnogim važnim skladateljima povodom njihovih obljetnica i rođendana.
Ove godine već je okruglo slavio skladatelj, dirigent, pisac i pedagog, jedan od najaktivnijih sudionika hrvatskoga glazbenog života, Mladen Tarbuk, čija je skladba Twist, za komorni ansambl, obilježena uporabom četvrtstepena, a skladatelj je bio inspiriran pjesmom „Ash Wednesday”„Pepelnica” T. S. Eliota.
Uoči koncerta Cantus Ansambla razgovarali smo s Mladenom Tarbukom, koji nam je otkrio više detalja o svojim skladbama, ali i svojoj bogatoj karijeri.
Vaša skladba Twist, koja je na programu koncerta Cantus Ansambla, obilježena je, između ostaloga, uporabom četvrtstepena. Je li taj odabir proizašao iz „predloška”, pjesme „Ash Wednesday“/„Pepelnica“ T. S. Eliota?
Eliotova poezija počiva na dijagnozi otuđenosti modernog čovjeka od vlastitog života i na traženju puta k izvornom smislu ljudskog bitka. Ovaj put često podrazumijeva osjećaj gađenja prema doživljaju sadašnjosti, osjećaj nade okrenute trenutku samospoznaje, a završava konačno prosvjetljenjem. U Pepelnici on nastavlja razrađivati motiv s početka Puste zemlje („Travanj je najokrutniji mjesec…“), no ovaj put kroz kršćanski kontekst. Stihovi citirani kao motto skladbe na lucidan način povezuju stepenice kao simbol spomenutog puta i slike koje šetač doživljava u svojoj mašti vijugajući po stepenicama. Ovo vijuganje dočarano je upravo četvrttonskim klizanjem naviše i naniže, koje se od početka u prvoj violini širi postepeno kroz sve instrumente.
Na koji način „prevodite” inspiriranost tekstualnim predloškom u glazbene elemente i to u instrumentalnu glazbu?
Glazba je samo jedan od jezika kojim govori ljudska vrsta, a u sebi skriva izražajne vrijednosti starih jezika kakvi su, primjerice, kineski ili jezici ekvatorijalne Afrike. Njihova glavna osobina jeste ovisnost značenja o intonaciji i ritmu govora. Stoga stvaram u svojoj mašti glazbene strukture koje odgovaraju literarnim značenjima, ali njihov glazbeni razvoj je dakako bitno drukčiji od razvoja neke misli u literarnom kontekstu. Upravo je ova skladba uz „L'Irréparable“, koji je nastao po istoimenoj Baudelaireovoj poemi, najbolji primjer ovog aspekta mojeg opusa.
Kakva je bila recepcija skladbe na Svjetskim danima Nove glazbe u Pekingu 2018.?
Prema riječima tajnika HDS-a Antuna Tomislava Šabana, skladba je vrlo dobro izvedena i primljena te je kasnije objavljena i na kanalu ISCM-a. Nažalost, nisam mogao prisustvovati izvedbi zbog koncerta kojim sam u isto vrijeme dirigirao u Zagrebu.
Kako biste opisali svoju suradnju s Cantus Ansamblom, koji je ušao u treće desetljeće bavljenja suvremenom glazbom?
Cantus je u međuvremenu postao etablirani ansambl vrlo važan za promociju svjetske i suvremene hrvatske glazbe. Pomogao sam na početku i u skladateljskom i dirigentskom smislu ostvarenjem snimke mojih Sanjača, kao i brojnim skladbama, poput spomenutog „L'Irréparable“ ili „Sjećanja na Vis“. Nakon toga je naša suradnja jenjala.
Ove ste godine i skladatelj-obljetničar. Rabite li obljetnice/rođendane za pogled unatrag, možda za rezime dosadašnjeg rada i, ako da, što biste iz tog rezimea izdvojili – a što Vam je bilo u planu, ali niste još ostvarili?
Mislim da kao kulturna sredina posvećujemo previše pažnje obljetničarenju, a premalo pažnje svakodnevnom kulturnom životu. Ipak sam se odlučio na koncertu koji je održao Concertvereinorchester Wien pod mojim vodstvom 29.10. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog izvesti dio mojeg opusa vezan za Austriju, koji hrvatska publika uopće ne poznaje. To je istovremeno i prilika na podsjećanje na 35 godina moje profesionalne karijere koja se jednim dijelom razvijala i na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Predsjednik ste Skupštine predstavnika HDS-a. Što biste željeli postići na toj funkciji i što biste rekli koja je uloga te udruge u današnjem hrvatskom društvu?
Kako se nalazim u pola mandata, nešto sam već i postigao: osiguravanje stabilnog financiranja Društva kroz sušne COVID godine, stvaranje portala glazba.hr, omogućavanje demokratskih uvjeta za biranje naših godišnjih nagrada i umjetničkih voditelja naših projekata pa su se tako na njihovom čelu pojavile nove umjetničke osobnosti poput Margarete Ferek Petrić i Lane Janjanin. Predstoji nam teška borba u suradnji sa sestrinskim izvođačkim udrugama za opstanak hrvatske glazbe na repertoarima naših orkestara i opernih kuća.
