Ivan Dečak (Vatra)
10.10.2014. 12:46
Opstati na glazbenoj sceni problem je koji muči mnoge glazbenike. Opstati na hrvatskoj glazbenoj sceni još je veći problem. Unatoč tim teškim prilikama, virovitičkom bendu Vatra to očito ne predstavlja prepreku. Ne samo da opstaju, već iz dana u dan njihova popularnost sve više raste. Ovogodišnji hit, „Tango“, ovoga trenutka broji 864,648 pogleda na YouTubeu, a duži vremenski period na vrhu ili pri vrhu glazbenih ljestvica nešto je čime se također mogu pohvaliti.
Upravo u čast 15 godina postojanja i bivanja na glazbenoj sceni spremaju veliki koncert u petak, 17. listopada u zagrebačkoj Tvornici kulture. Kako bih saznao što pripremaju na koncertu, a i kako bih malo popričao o povijesti benda, susreo sam se s Ivanom Dečakom – frontmanom grupe Vatra. Razgovor smo započeli iza pozornice, poslije njihova nastupa na Trgu Bana Josipa Jelačića.
Vatra je bend koji je nastao prije 15 godina. Možeš li reći nešto o počecima kada ste još bili demo bend i kako je došlo do tog velikog koraka u životu demo benda kada ste potpisali svoj prvi ugovor s izdavačkom kućom?
Počeci su zapravo jako slični kao i kod svih rock 'n' roll bendova. Svirali smo u Rupi i na jako puno festivala, pogotovo u onom dijelu Slavonije otkud mi dolazimo. Na tim koncertima primijetili su nas skauti iz izdavačke kuće Jabukaton i ponudili nam ugovor. Potpisali smo ga i eto nas 1999. s prvim albumom.
Kakav je današnji položaj demo bendova? Je li bolji ili lošiji tj. je li danas mladom bendu, za razliku od prije 15 godina, teže doći do potpisa s izdavačkom kućom? Misliš li da bi glazbeni put Vatre bio identičan da počinje 2014. godine?
Teško je to reći. Danas postoji more modernih tehnologija poput Facebooka, YouTubea, web stranica koje znatno olakšavaju rad bendovima. Ali opet, u tom silnom moru treba pronaći kapljicu koja nešto vrijedi. Zadnji koji su dokazali da to ima smisla su Artcic Monkeys koji napravili čitavu karijeru na taj način. Mi smo imali svoj put koji je bio takav kakav je i koji je još uvijek takav kakav je. Tako bi i svaki drugi bend trebao imati svoj put na kojem bi trebao pokušati biti maksimalno iskren i onda, ako si potpuno iskren, jednog dana sve to mora doći na svoje.
Kako se Vatra snašla u velikom gradu kada ste se kao mladi virovitički bend došli u Zagreb? Je li bilo potrebno određeno vrijeme akomodacije na prilike u velikom gradu i je li bilo kakvih promjena u postavi?
Promjena u članstvu nije bilo. Mi smo tek sad, unazad dvije godine, inaugurirali novog člana benda, Tomislava Šuška, na bas gitari. Inače je postava ista od samih početaka. A što se tiče prilagodbe na zagrebačke prilike; ja sam pod navodnicima došao studirati u Zagreb dok sam zapravo došao prilagođavati teren za nas. Cilj mi je bio upoznati producente, glazbenike, snimatelje video spotova, fotografe - ljude koji su nam bili nužni za posao. S njima sam u međuvremenu postao prijatelj i drago mi je da sam ih upoznao kao i sve ostale drage ljude. Zbog tih se ljudi u Zagrebu osjećam kao doma.
Anđeo s greškom je album koji vas je približio široj publici. Na snimanju tog albuma zaista se dogodila greška. Bolje rečeno katastrofa. Što se dogodilo i kako ste riješili tu situaciju?
Da, nije bez razloga što se zove Anđeo s greškom. Bilo je to za vrijeme snimanja drugog albuma kada smo se povukli u svoje odaje i odselili na otok Krk gdje smo 3 mjeseca radili na snimanju pjesama. Fatalnom greškom sve su se snimke izbrisale, a producent nije napravio backup. Stoga smo album morali snimiti ispočetka. Ali što te ne ubije, ojača te. Nakon ponovnog snimanja dobili smo ugovor s Dallas Recordsom, a naš producent Denyken je osvojio nagradu Crni mačak za produkciju. Tako da su se neke stvari ipak pokrenule.
Nerijetko se spominje kako je Vatra bend koji velik dio popularnosti duguje svojim nastupima. Do sada ste odsvirali zaista velik broj koncerata pa možeš li reći jesu li vam draži koncerti intimnije atmosfere ili poput večerašnjeg, pred velikim brojem ljudi?
Moram priznati da u zadnje vrijeme jako puno sviramo na velikim pozornicama i nemamo ništa protiv toga. Naravno, ako je publika sjajna jednaka je atmosfera u klubovima i na trgovima. Istina je da si u klubovima bliže publici pa ih možda i dobiješ brže, dok je na trgovima i bendu i publici potrebno pola sata da se tek zagriju. Ali volimo i jedne i druge i zahvalni smo svima koji su nam omogućili da iz klubova pređemo na trgove. Naravno da nismo zaboravili klubove te i dalje sviramo u njima. Između ostalog, uskoro sviramo veliki zagrebački koncert u klubu koji se zove Tvornica kulture.
Kakav je osjećaj prisjetiti se cjelokupnog opusa koji ste snimili? Izaziva li u tebi nostalgiju kada čuješ npr. pjesmu „Vrati se“?
Neki dan sam došao do demo snimke „Vrati se“ koja je potpuno drugačija. To me vratilo 15 godina unatrag. Inače je ta pjesma jako bitan sastojak naše koncertne set liste zato što njom zatvaramo koncerte. Kad god ju sviramo javlja se posebna energija i nikada ju ne izvodimo na isti način, uvijek je nekakva razlika i uvijek ovisi o energiji koju šalje publika.
Je li zbog te nostalgije nastao EP VT na kojem za nalaze ponovno snimljeni stari radovi?
Zapravo i ne. To je više bila želja da se odužimo našem gradu koji nas je podupirao od samih početaka. Zato se EP i zove VT po registarskim oznakama Virovitice i to je svojevrsni hommage našem rodnom gradu. Tamo i dan danas odlazimo raditi probe pa tako i ovaj zagrebački koncert, 17.10., pripremamo u Virovitici. Također, u Viroviticu odlazimo na finalne pripreme prije izdavanja albuma. Ondje imamo svoj mir, oazu i tamo nam paše.
Evo, malo smo preletjeli po povijesti Vatre. Vratimo se sadašnjosti. 17. listopada spremate veliki koncert u Tvornici u čast 15 godina postojanja benda. Smije li se znati što nas očekuje? Možda nekakva gostovanja, iznenađenja, stare pjesme?
Naravno. Izvući ćemo neke pjesme iz naftalina, neke pjesme koje nikada nismo svirali uživo. Pridružit će nam se i gosti, no njihova imena nećemo otkrivati jer želimo da to bude iznenađenje. Ali oni koji nas prate dugi niz godina mogu pretpostaviti tko će biti u ulozi gostiju. Najbitnije je, kako sada stvari stoje, da će Tvornica biti puna. Dakle, neće doći slučajni prolaznici, već ljudi koji, zajedno s nama, stvarno žele proslaviti 15. rođendan Vatre.
Ove godine izdali ste dva singla „Tango“ i „Saturn“. Nije teško zaključiti da su postigli velike uspjehe. Jeste li očekivali takav uspjeh?
Uvijek kada pustiš singl navijaš za tu pjesmu i vjeruješ da će te odbaciti daleko, ali nikad ne znaš koliko daleko. Znači kada ih pustiš u eter, one više nisu tvoje. O njima odlučuju radijski, televizijski i glazbeni urednici, ali prije svega publika. Tako da smo zahvalni svim ljudima koji su prepoznali te pjesme, dopustili da uđu u njihove živote i koji te pjesme na koncertima pjevaju zajedno s nama.
Kakav će biti sljedeći album? Možemo li opet očekivati malo žešći album poput npr. „Aritmije“ ili je za žestinu ostavljen prostor tek u ponekim pjesmama?
Mislim da imamo jako kvalitetan album koji je već 99% gotov. Uz dva ovogodišnja singlea pustit ćemo još jedan i oni će služiti kao najava albuma koji izlazi na proljeće. Želim još reći da su sve single pjesme poput „Bilo je dobro dok je trajalo“, „Vrati se“, „Mornarska majica“, „Ruska“, „Eskim“, „Tremolo“ i „Tango“ pripremile teren za pjesme koje slijede.
Već će na tom albumu biti pjesama s kojima smo se poigravali do krajnjih granica žestine. Tako da se ne bojimo i ne libimo žestokih pjesama. Jednostavno puštamo pjesmama da budu ono što trebaju biti i ne kočimo ih. Stoga, odgovor je - da. Kada nas pjesme povuku, napravit ćemo ih kakve trebaju biti.
Znam da je klišej, ali moram pitati. Što mislite o rastućem trendu glazbenog šunda u Hrvatskoj? Treba li nas to zabrinjavati?
Ne, ne treba nas zabrinjavati. Mislim da smo slobodna zemlja i ljudi trebaju imati slobodan izbor slušati ono što im se sluša. Nitko ne treba reći da je nešto dobro ili loše. Ljudi trebaju uzeti ono što im se sviđa i apsolutno sam za to da bude totalna sloboda.
I za kraj, vječno pitanje vaše glazbene karijere. Odnos Dečak - Šerić. Mediji su uporno između vašeg i tadašnjeg benda Aljoše Šerića, Ramireza, pokušali napraviti rivalstvo, dok ste se vi, zapravo, tomu svemu smijali na zajedničkim tulumima. Traje li to prijateljstvo i danas i je li utjecalo na vaše glazbene karijere?
Utjecalo je jako puno. Jedan drugog smo uvijek povlačili da napravimo još bolje albume. Kada bi Aljoša napravio sjajan album s Ramirezom ili Pavelom, mi smo htjeli napraviti još bolji. Kada smo mi napravili bolji, oni su htjeli još bolji i tako u krug. Prijateljstvo ne samo da se nastavilo, nego smo mi danas puno više od prijatelja, usudim se reći da smo braća. A mediji koji su nas pokušali suprotstaviti samo su nam radili dobar posao.
Hvala na razgovoru i želiš li možda još nešto poručiti čitateljima?
17. 10. dođite na naš rođendan! Znate da se pozivi na rođendan ne odbijaju. Vidimo se u Tvornici!
