auto-r

7 / 8
Mladen Šlogar

Mladen Šlogar

"There is no dark side of the moon, really. As a matter of fact it's all dark."

Piše od 27.10.2016.

U 6 godina napisao je 92 članaka.

For the Record: Queensrÿche – „Queensrÿche “

For the Record: Queensrÿche – „Queensrÿche “

Queensrÿche je vjerojatno ostao u pamćenju samo u krugovima metala, no krajem 80-ih su bili poznati i šire. Sam početak ipak je bio znatno skromniji. Njihov prvi uradak jednostavna naziva „Queensrÿche“ pokazao je da imaju potencijala, ali je trebalo još puno rada. Odaje (pre)velik utjecaj Iron Maidena koji se kasnije nasreću umanjio, ali već tad je EP nagoviještao buduće zanimacije koje se nisu svodile samo na fantasy i ZF. Također odaje i vrlo ograničenu produkciju.

For the Record: Led Zeppelin – „Led Zeppelin II“

For the Record: Led Zeppelin – „Led Zeppelin II“

Nije lako osmisliti nastavak odličnom početku, a da pritom ispuni sva očekivanja. No, tu i tamo se ona i ispune. Dobar primjer je Led Zeppelin. Nakon prvijenca maštovita naziva „Led Zeppelin“ koji je obilježio početak njihova uspona, ipak se trebalo potruditi. „Led Zeppelin II“ nije bio toliko pedantan koliko njegov prethodnik, no nadoknadio je ogromnih entuzijazmom. Osim što je zacementirao njihovu karijeru, smatra se i jednim od najbolje produciranih albuma u rocku, unatoč tomu što je sam proces bio poprilično raštrkan.

For the Record: The Who – „Who's Next“

For the Record: The Who – „Who's Next“

The Who je zaslužan za dvije stvari: (pre)ambiciozne rock opere i beskonačne reprize CSI-a. Istinu na stranu, uvijek su imali upečatljiv zvuk koji je definirao britanski rock 60-ih i 70-ih. „Tommy“ je bio njihova prva prava uspješnica, no većini su sigurno ostali u sjećanju zahvaljujući „Who's Next“. Iako jednostavnijeg pristupa, album je jedan od njihovih najboljih. Zasluge idu odličnom repertoaru pjesama, ali i produkciji koja je dokazala da više ponekad nije bolje.

Budućnost možda jest pušiona, ali uz Stevena Wilsona malo manje.

Budućnost možda jest pušiona, ali uz Stevena Wilsona malo manje.

U nekih je umjetnika upornost pohvalna karakteristika, makar ponekad ne bila dosljedna niti inovativna. Steven Wilson pak spada među one koji, kad se nečega uhvate, bome ne puštaju. U njegovom je to slučaju pop. Alternativci svijeta, duboko udahnite. Njegov najnoviji uradak ipak je evolucija zvuka koju je započeo još na „Hand.Cannot.Erase“ i usavršio na „To the Bone“. Nekima će pomalo biti čudno da progresivac piše pop, no nikad ga nisu ograničavali tuđi ukusi već samo vlastiti, bili oni komercijalni ili ne. Progresivni korijeni i dalje su prisutni, no nema više nikakve sumnje da se potpuno prepustio popu – pa bio on progresivan ili ne.

For the Record: Funkadelic – „Maggot Brain“

For the Record: Funkadelic – „Maggot Brain“

Što se 70-ih motalo po glavi Georgea Clintona uza sve tadašnje droge vrlo je dobro pitanje. Sigurno nije bilo lako. Ni njemu, a bome ni drogama. Unatoč raznim ekscentričnostima, zaslužan je za jedan od najutjecajnijih kolektiva u funku. Dok je Parliament bio pristupačniji, Funkadelicov „Maggot Brain“ je nastavio njihovu eksperimentalniju, ali i zanimljiviju fazu. Ipak je riječ o albumu koji nam je podario jednu od najboljih solaža prošlog stoljeća. Da nije stalo samo na tome, produkcija albuma također je ostvarila velik pomak u odnosu na prijašnje uratke. Vjerojatno jer je većina benda bila (relativno) trijezna.

For the Record: Black Sabbath – „Black Sabbath“

For the Record: Black Sabbath – „Black Sabbath“

Black Sabbath, bend kojim većina metalaca označava početak žanra. Naravno, postoje bendovi koji su još ranije utjecali na nastanak metala, no njihov prvijenac „Black Sabbath“ definirao je sve elemente tipičnog žanrovskog albuma te već tad predstavio Sabbathov karakteristični zvuk. Što se tiče njegove kvalitete… Bio jest jedinstven, ali se uglavnom nije moglo reći da je dobar, osobito ne na samom početku kad se nisu mogli pohvaliti dobrom produkcijom. Nasreću, album nije bio ogledni primjerak kako bi žanr trebao i zvučati.

For the Record: Dio – „Holy Diver“

For the Record: Dio – „Holy Diver“

Prije pojave Brucea Dickinsona, najpoznatiji patuljak metala bio je Ronnie James Dio. Kao i njegov nasljednik, i on je bio poznat po snažnom i lako prepoznatljivom glasu koji se, među ostalim, isticao na uratcima Elfa, Rainbowa, Black Sabbatha i, konačno, Dia. Nakon uspješne suradnje sa Sabbathom, bilo je vrijeme da raskrsti s privremenim pozicijama u tuđim bendovima i osnuje vlastiti. Udruživši snage sa starim i ponekim novim poznanikom nastao je „Holy Diver“. Uvjerljivo njegov najbolji solo album, demonstrirao je impresivan repertoar, usprkos relativno ograničenoj produkciji.

For the Record: Scorpions – „Lovedrive“

For the Record: Scorpions – „Lovedrive“

Bez obzira što ih većina zna po 3 pjesme – možda čak i 4 – Scorpionsi posjeduju opsežan repertoar koji ima ponešto za svakog ljubitelja hard rocka, odnosno metala. Znam, znam, većini se metalaca diže kosa na glavi na samu pomisao ljubavne pjesme, no Scorpionsi su kadri zagrijati i njihova hladna, metalna srca. Ipak su se ispraksali u dobrim strukturama i zaraznim melodijama. No, nije im to jedini adut u rukavu. Osim za melodije, uvijek su imali i dobro uho za zvuk.

For the Record: Fleetwood Mac – „Tango in the Night“

For the Record: Fleetwood Mac – „Tango in the Night“

Iako su karijeru započeli kao jedan od najupečatljivijih predstavnika britanske scene bluesa, Fleetwod Mac se s vremenom pretvorio u izrazito moćan pop rock sastav. Bili zadrti alternativci ili jednostavno prezirali sve povezano sa žanrom, sumnjam da nema ama baš nijedne pjesme koja vas ne bi uvukla u njihov kasniji repertoar. Lindsey Buckingham, Stevie Nicks te bračni par Vie obilježili su komercijalno najuspješniju fazu benda koja se nažalost okončala s „Tango in the Night“.