auto-r

7 / 8
Marin Tomić (Ujak Stanley)

Marin Tomić (Ujak Stanley)

"Meni je najbolje kad mi je dobro."

Piše od 14.06.2016.

U 5 godina napisao je 86 članaka.

King Khan u Močvari - Jednostavno predobri

King Khan u Močvari - Jednostavno predobri

U Močvaru su ovog četvrtka došli King Khan & The Shrines. Klub su vrlo ugodno popunili, vjerujem da nas je bilo barem 350. Sve do pola sata prije koncerta činilo se izglednim da će taj broj zapeti na 349. Temperatura, grlobolja, ispitni rokovi, lijevo uho koje je otkazalo poslušnost, te kiša koja je počela onako prgavo prijeteće padati, sve su to razlozi zbog kojih ovaj report, ma zamislite samo šoka i razočaranja, umalo niste čitali. No, vrag mi nije dao mira, em vas nisam htio ostaviti u rubno suicidalnom stanju, em je King Khan ipak prevelika bajica da bi ga se moglo samo tako preskočiti. Pa sam se ipak dokotrljao, nadahnut i ohrabren žarkim svjetlom s Hendrixovog mosta koje je, poput onomad zvijezde betlehemske kad je vodila sveta tri kinga do little Isusa, odvelo humble slugu (u nastavku teksta – mene) do our Kinga, spasitelja našeg soula i proroka rock'n'rolla.

Afrički protestni plesnjak uz King Ayisoba u Močvari

Afrički protestni plesnjak uz King Ayisoba u Močvari

Ako vam je to kojim slučajem promaknulo, dopustite mi da vas upoznam s činjenicom da Močvara ovih dana slavi svoj osamnaesti rođendan. To se slavlje proteglo na gotovo cijeli mjesec svibanj, i to na način da su nam za svaki (ali apsolutno svaki, ej!) dan pripremili neki programski sadržaj, od kojeg 90 posto dakako otpada na koncerte. Time su definitivno do kraja učvrstili dojam o tome da imaju najjači klupski program u gradu, u zadnje vrijeme bez konkurencije. Što se mene tiče, neka nastave slaviti 18. rođendan još barem 18 godina, ako će to značiti ovakvu sumanutu redaljku kvalitetnog i zanimljivog muziciranja. U toj vrlo šarolikoj paleti gostovanja, kao najegzotičnije se nameće ono koje se dogodilo ovog petka. Radilo se o gospodinu imena King Ayisoba, došao nam je iz Gane i svira tradicijsku glazbu na kologu, jednostavnom dvožičanom starinskom instrumentu.

Solidni Youth Avoiders u Močvari

Solidni Youth Avoiders u Močvari

Ovog je ponedjeljka u Močvari nastupilo čak pet bendova. Najvažniji od njih, prvi među nejednakima, bili su Youth Avoiders. Vašem je izvjestitelju još otkad je prvi put čuo da se ovi pariški pankeri vraćaju na mjesto zločina (a bilo je to objavljeno u najavi onog izvrsnog Rixe giga u Medici) počela toliko intenzivno curiti slina da sam uzrokovao podizanje parketa u sobi. Mislim, u najavi je ovog koncerta pisalo da su Youth Avoiders jedan od ponajboljih punk bendova današnjice, i ja se s time definitivno slažem. Vlasnici su opasne formule za kombiniranje nevjerojatno catchy i hardcore stvari, malo tko je obdaren takvim talentom. Možete pretpostaviti, od giga sam očekivao puno. I imam dojam da nisam bio jedini, nekako je solidan šušur vladao, činilo se da svi jedva čekamo da nas unerede kao onomad u Grey Roomu. To pričam o tjednima prije koncerta, sam događaj je otpočetka nekako odavao drugačiji dojam, nedostajalo je hektopaskala te večeri u zraku na nasipu.

Jesca Hoop briljirala u Tvornici

Jesca Hoop briljirala u Tvornici

Dobrano zahuktali svibanj nam je već dosad omogućio da u Zagrebu posvjedočimo maloj milijardi koncertića, koncerata i koncertčina. Nekakav postulat kolektivnog identiteta na ovom našem prostoru (doduše, vjerojatno ne samo našem, ali za ostale ne mogu sa sigurnošću tvrditi) je ta teorija da ništa ne valja. Možda je, doduše, nekad davno i valjalo, ali sad više nikako, ni pod razno, ne valja. Uvijek fali navodno ljudi, interesa, bendova i jednostavno, kad se sve zbroji i oduzme, to više nije to. A kad ono, u praksi i dalje imamo činjenicu da gradska koncetna ponuda ne da ne posustaje, nego je iz godine u godinu sve jača i jača, neupitno, stotinu tisuća milijardu posto sigurno bolja i zanimljivija nego prije deset, dvadeset ili trideset godina. Tako da se tu treba, kad sagledamo kompletan (vrlo reprezentativan) uzorak, ipak zapitati je li moguće da su hiperproduktivni koncertni organizatori po zagrebačkim klubovima stvarno toliki pomahnitali mecene mazohisti da su voljni uvijek i zauvijek rasipati vlastitu paricu radi umjetničkog i duhovnog uzdizanja puka putem koncerata koje nitko ne šljivi, ili možda ipak na godišnjoj bazi ljudi tu i tamo uspiju ostati barem na nekoj pozitivnoj nuli, ako već ne i zaraditi koju kintu. Da se razumijemo, što se tiče onih kojima to ne pođe za rukom, i dalje ću se drznuti ustvrditi kako to nije zbog onih maloprije navedenih "nikog više nije briga, scena nam je mrtva, ljudi radije idu na cajke..." razloga, već zbog proste činjenice da je kalendar prezasićen bezbrojnim eventima svaki dan, i da jednostavno čak ni gotovo milijunski grad poput Zagreba nije u stanju "pokriti" baš sve to. Negdje na tom kraju ovog spektra se smjestio i ovaj nastup američke kantautorice s engleskom adresom Jesce Hoop u maloj Tvornici kulture ovog utorka. To nije samo moja procjena, sami organizatori (YEM kolektiv) u Facebook eventu lijepo iskreno pišu kako toliko toga rade ovaj mjesec da su malo zaboravili na ovaj dragulj.

Močvarni utorak uz Van Dammes

Močvarni utorak uz Van Dammes

Kad sam ovog utorka popodne upalio video stream Radio Studenta (da, i to postoji) ugledao sam nekoliko vrlo simpatičnih ljudi. Osim standardno simpatičnih voditelja Andree i Vexa, bila su tu i dvojica mladića iz Finske koji su nam pričali o sebi. Svašta smo saznali, ali ono ključno je bilo to da nakon emisije idu u Močvaru, gdje su te večeri imali podijeliti, zajedno s još dvojicom kompanjona, malo poda kraj klupskog šanka s bendom Srbi. Čak će i nešto površniji pratitelji zbivanja na gradskoj alternativnoj sceni uspjeti povezati da je to bio isti onaj dan kad se u Medici održavao svojevrsni skup potpore (iako je već tada bilo jasno da od deložacije nasreću neće biti ništa) koji je, valjda, privukao i puno pankerskoga puka, pa je stoga svega nekoliko glava sramežljivo virilo iz kutova terase kad sam se u Čvaru dokotrljao oko dvadeset i drugog sata.

Jinxi u krcatoj Tvornici predstavili novi album

Jinxi u krcatoj Tvornici predstavili novi album

Sedam je godina proteklo od posljednjeg albuma najčestitijeg domaćeg pop sastava Jinx. Prva je to takva pauza u njihovoj karijeri, kuriozitetno je da je kraća bila ona između "Avantura počinje" i "Na zapadu", unatoč tome što je (oni manje dementni među nama će se prisjetiti) bend tad prestao djelovati na nekoliko godina. Normalna je to ipak stvar, diskografska aktivnost ima običaj usporiti jednom kad bendovski staž dođe u srednje dvadesete, a status u onu sferu da se ne moraju žuriti jer uživaju dovoljan ugled da bi zauviek imali krdo publike, pa makar nikad ništa više ne izdali. Sve u svemu, taj novi, sedmi po redu album se zove "Pogrebi i pomiriši". I došao je nekako, što je dosta čudno nakon tolikog iščekivanja, na mala vrata, jednostavno su na bendovoj Facebook stranici bez riječi okačili link na album na Deezeru (za kojeg mi se čini da u nas nije naročito zaživio još?). Kao veliki dugogodišnji fan, instantno sam ga bacio na repeat. I ostao blago razočaran. Dva najavna singla, "Jesmo li dobro" i "Maradona" isto nisu baš "stani-pani", a na albumu im je u prvoj polovici pridružena i "Easy", prva baš sasvim loša pjesma Jinxa ikad. Kako album odmiče, krvna mu se slika nešto poboljšava, stvari postaju sve manje predvidljive, sočnije, aranžmanski uzbudljivije. Ipak, u usporedbi s briljantnim prošlim "Diksilendom", "Pogrebi i pomiriši" ne dobacuje toliko daleko. U to sam do jučer bio siguran. Danas? Danas sam u to nešto manje siguran. Dogodila se, naime, promocija ovog izdanja. U Tvornici kulture, rasprodanoj.

Driftwood Pyre ispred Močvarinog šanka

Driftwood Pyre ispred Močvarinog šanka

Bila je srijeda. U Močvari su svirala dva benda za koja prosječan stanovnik ovog planeta nikad nije čuo, a niti će. Da, No no instigator će teško ući u "kanon", a još su manje šanse da će dvadeset godina od danas u najavi nekog giga stajati kako je bendu koji nastupa glavni uzor kultni Driftwood Pyre iz Minneapolisa. Zašto je tome tako, to je problematika previše kompleksna da bi se uopće imalo smisla njome baviti u ovom izvještaju, tako da ću samo nakratko čestitati okupljenima na ovom događaju (a i ne samo ovom, nego svim događajima ovakvog tipa) što ne zalaze u u snobovsko-elitističke sheme po kojima bi baš oni bili prosvijetljeni i odabrani jer umiju proniknuti u ovu velebnu muziku bolje od običnog pučanina. Doduše, kad se stvori takva neka aura oko nekog benda i koncerta, to s financijske strane garantira puno vedriju sliku, jer privuče neočekivano veliku brojku ljudi koji žele biti tamo kako bi dokazali svijetu svoje uzvišene vrijednosti i kvalitete. Ovakve garažno-psihodelično-punkerske svirke u organizaciji Beat Cityja najčešće zaobiđe takva sudbina. Ali bar, kao utjehu što vjerojatno popuše neke pare, imaju činjenicu da su bitan faktor u stvaranju jedne nepretenciozne, iskrene i zdrave familijarne atmosfere među malobrojnim ali okorjelim zaljubljenicima u taj đir. Bilo je točno tako i ove srijede, nekolicina uvijek istih i dobro poznatih lica se okupila u prostoru ispred Močvarinog šanka da počuje ponuđeno.

Drvored i Radio Aktiv u Vintageu - Plesno zagrijavanje za Tabor Film Festival

Drvored i Radio Aktiv u Vintageu - Plesno zagrijavanje za Tabor Film Festival

Odvajkada su ljetni muzički festivali imali naviku preko dugih ne-ljetnih mjeseci obradovati narod nekakvim warm-up varijantama, takva su pravila službe. Iako se Tabor Film Festival (pažljiviji će čitatelj to zaključiti i bez da mu sam napominjem) ne zove Tabor Glazba Festival, on se i dalje od prošle godine, kad je ekipa iz Hangtime Agency u njega umiješala svoje malene prstiće, diči pozamašnom količinom glazbenog programa, koji je cijelu priču oko tog okupljanja mladeži na pitoresknom obronku s divnim starim dvorcem podigao na jednu osjetno višu razinu. Toliko višu da bi se bilo smatralo grehotom da se nije upriličio jedan propisni warm up party. Spomenuti se održao ovog četvrtka u Vintage Industrial Baru, uz projekcije iz retrospekcije filmskog programa, dj Vuka i dakako plesne taktove dvaju glazbenih sastava – Radio Aktiva i Drvoreda.

Posuđena nostalgija Merchandisea u Močvari

Posuđena nostalgija Merchandisea u Močvari

Ovoga je četvrtka, kao i devetsto dvadeset i šest četvrtaka, utoraka i nedjelja prije njega, valjalo večer provesti u Močvari. Žedno je uho jadnoga naroda odlučila utažiti ekipa iz Žednog uha, pa su nam ponudili Merchandise. On se nalazio tamo na onom stoliću ispred šanka, bilo je ploča, majici, naljepnica i tako to. Usto, nevjerojatnim spletom okolnosti smo došli do toga da se Merchandise nalazio i na pozornici, i to u jednoj podosta antropomorfiziranoj varijanti, u obliku četvorice muških ljudi, te njihovih svirala i laptopa. Svašta.

Dobra stara blagdanska razvaljotka u Attacku

Dobra stara blagdanska razvaljotka u Attacku

Podužom su nas zimskom pauzom ravno u srce pogodila gospoda iz Doomtown Recordsa. Oprostit ćemo im, 'ajde. Ljudski je griješiti, a kršćanski praštati. A budući da je ovaj njihov gig pao baš na dan teškog kršćanluka (u narodu poznatog i kao uskrs), sve je opet sasvim u redu, živimo u najboljem od svih svjetova. Činjenice da svirka pada na dan prije neradnog, da nam je usfalilo Doomtown koncerata, kao i da je lineup od trenutka kad je izišao odavao dojam potencijalno bombastičnog, sve je to dovelo do zaključka da su nam predispozicije za jednu dobru staru blagdansku razvaljotku bile vrlo transparentno servirane, u maniri domaćih jaja i ukusne šunkice. Samo ih je trebalo zajedničkim snagama smazati. I, znate što ću vam reći, dogodilo se. Uspjelo nam je.

Dog Eat Dog u Močvari - Soundtrack jednog desetljeća

Dog Eat Dog u Močvari - Soundtrack jednog desetljeća

Dobar dan. Jeste li se ikad zapitali: "Zašto ne bih pročitao izvještaj s koncerta rapcore skupine Dog Eat Dog u Močvari, koji se odvio ove subote, 8. travnja 2017?". U njemu ćete moći pronaći razne iznimno intrigantne i korisne informacije. Spoznaje koje ste oduvijek htjeli imati (a da toga niste bili ni svjesni) u svom moždanom fondu, one čekaju samo na vas u nadolazećim redcima. Koje su boje bile čarape predgrupinog bubnjara? Što mi je rekao konobar kad sam ga zamolio da ponovi što je rekao jer ga nisam ništa razumio? Koji je bio radijus headbanganja mladog metalca iz trećeg reda? Čija majka crnu vunu prede? Sve to i više, ako ostanete uz Sound Report i u sljedećim odlomcima.