U2 - Songs of Innocence
10.09.2014. 15:15
Hello, bonjour, ciao, hola, hallo, zdravo, dobar dan, Dia duit, hæ, hej,hei, cześć, olá, ćao, namaste, sawatdee, jambo, pozdravi, Γεια σου, привіт, שלום, مرحبا, こんにちは, , سلام, 你好, Привет….
Tako počinje pismo koje je jučer Bono podjelio sa svojim fanovima na stranici U2.com kojim je objavio izlazak novog albuma ovog mega popularnog benda. Ono što je zasigurno šokiralo sve fanove je činjenica da je, nakon 5 godina studijske pauze, novi album izašao kao free download svim korisnicima iTunes servisa kao proslava deset godina suradnje između Applea i U2a.
Iako je, ukoliko je vjerovati glasinama, originalni datum izlaska bio zakazan za ožujak, U2 je navodno odlučio prolongirat izlazak albuma na kraj godine kako ovaj album ne bi prošao kao i njegov prethodnik No Line On The Horizon, čiji je glavni singl “Get On Your Boots” prošao "slabo" na svjetskim top ljestvicama.
Songs of Innocence ne donosi nešto novo i revolucionarno, ali to nije nužno loše. Kroz protekla desetljaća ovaj četverac nam je donosio jednostavne, ali kvalitetne hitove. Achtung Baby zasigurno neće ponoviti, te su njihovi najistaknutiji hitovi zasigurno iza njih, ali U2 je uvijek bio konstanta s pjesmama u koje je lagano zaljubiti se (kao jednostavno štivo za čitanje), tako da će se vjerojatno i poneki singl s ovoga albuma naći na nekolicini playlista i top ljestvica.
Od značajnijih pjesama treba izdvojiti “The Miracle (Of Joey Ramone)”, uvodnu pjesma koja zasigurno neće izostati sa stadionskih koncerata sa svojim jednostavnim upečatljivim chorusom te “WOAH-WOAH-WOAH” vokalima stvorenim za pjevanje velike publike. “Every Breaking Wave” tematski odlično paše laganim starijim pjesmama U2 kao što su “Electrical Storm”, te uz laganu melodiju i duboke tekstove, mogu se zamisliti slušati ju baš na ovakve kišne dane koje potresaju Zagreb proteklih dana.
Definitivno najžešća pjesma na albumu je “Cedarwood Road”. Jak intro riff, te tempo koji ide gore-dolje tijekom izvebe čine ovu pjesmom modernim žestokim pop rock hitom (barem u kategoriji U2 žestokog).
“Sleep Like a Baby Tonight” možda je najinteresantnija i definitivno najpoduzetnija pjesma na albumu. Miješajući fuzzy distorzirane riffove s laganom elektro pozadinom koja se vrti u krug Bono pjeva teške, duboke, melankolične tekstove (Dreams / It's a dirty business, dreaming / Where there is silence and not screaming / Where there's no daylight, there's no healing). Ovu pjesmu bih ocjenio s čistih 5 da Bono na par trenutaka ne ide u falsetto koji mi nikako ne sjeda.
Zadnja pjesma na albumu "The Troubles" ne razlikuje se od proteklih osim po suradnji sa šveđankom Lykke Li koja se savršeno s Bonovim vokalom uklapa u kompoziciju pjesme i daje dodatnu vokalnu snagu za kraj.
Da sumiram: kvalitetan album koji definitivno nije za odbaciti, ali nije ništa revolucionarno. 30 godina uspješne karijere teško da je ostavilo puno mjesta inovaciji U2 diskografije. Hard core fan će se možda osjećati zakinuto i razočarano, dok su povremeni ljubitelji dobili još pokoju pjesmu koju će poslušati tu i tamo. U2 i dalje pokazuje da zna napraviti kompoziciju koja ne mora biti kompleksna da bi valjala, te da Bono itekako zna napisati tekst i otpjevati ga. U2 i dalje zaslužuje biti na vrhu svjetske pop-rock scene, te je pokazao da imaju još nešto u rukavu samo, na žalost, to nešto nije inovacija.
