Albumi

Taylor Swift ušla na

Taylor Swift ušla na "zabranjeni" teritorij - treba li joj se pokloniti ili i dalje držati okrenuta leđa?

Op, op, svijet indie glazbe na aparatima. Taylor Swift svojim je dugim nogama upravo zakoračila u njihov visokointelektualni, nedodirljiv svijet i sada više baš ništa ništa, kao inače u 2020-oj, nema smisla.

Neko novo normalno, neka nova Taylor, donedavno poznata kao autorica lakih ljubavnih hitova, pardon, megahitova, vrijeme karantene iskoristila je priliku da ostvari suradnju Aaronom Dessnerom iz The Nationala, Bon Iverom i Jackom Antonoffom, svojim, kako sama kaže, velikim glazbenim herojima. 

Tako je nastao “folklore”, album koji ne samo da je glazbom podigao prašinu, već i naslovnicom za koju su se mnogi našalili da je ilustracija bliska mnogim albumima black metal glazbe.

A u samom centru je još uvijek krhka Taylor, ona koja pjeva o bivšima, sadašnjima i sanjari o nekoj neizvjesnoj budućnosti. Upravo je zato mnoge, u obranu časti atmosferičnog indie rocka, naprosto zgrozio njen novi žanrovski odabir, dok su mnogi napokon, u velikom čudu, prihvatili njen glazbeni lik i djelo.

 

 

U čemu je točno razlika između “folklorea” i prijašnjeg opusa? Pa, vjerovali ili ne, hrabro ću se usuditi reći i izreći da razlike nema. Pripremite drvlje i kamenje, jer ona Taylor koju vi danas s velikim guštom prilično zbunjeni slušate, ista je ona country tinejdžerka koja je osvojila svijet prije nego što je napunila dvadesetu. Samo što joj sada instrumentalna pozadina zvuči nešto drugačije. 

Naravno da je žanrovski ovo njen glazbeni zaokret, no kada bacite uho malo dublje, shvatit ćete da se tematika pjesama nimalo ne razlikuje - to su priče njenog života, djeluju blisko, iskreno, svakodnevno. Vrijeme provedeno u samoizolaciji svima nam je donijelo mogućnost propitkivanja svoje prošlosti, sadašnjosti i izazvalo strah od neizvjesne budućnosti. I melankoliju. Razmišljali smo gdje smo bili, što smo napravili, gdje smo sada i propitkivali se, jesmo li mogli bolje? Jesmo li propustili nešto, ne obazirajući se na prolaznost vremena?

Odraz trenutka, jer je njen život ovaj put ispričan mrvicu sofisticiranijim jezikom. S napunjenih trideset godina, iza nje je svjetska karijera koja je srodna samo rijetkima, ali istovremeno i turbulentan društveni život koji je itekako srodan mnogima. Još ga je jednom prenijela na papir i olovku, ukazavši na svoju novonastalu zrelost, pritom koristeći snagu nečeg drugačijeg, dosad njenoj ciljanoj publici nepoznatog, no istovremeno dovoljno blagog i s velikim komercijalnim potencijalom. Zvukom The Nationala i Bon Ivera. 

Ona je oduvijek bila u korak sa svjetskim trendovima, premda ih je u ključnim trenucima karijere sama stvarala - na samom početku, kada je progurala country u svjetski mainstream i danas, kada je službeno progurala indie u svjetski mainstream. Indie folk, službeno. Nismo daleko od countryja, u jednu ruku, zar ne? Je li indie folk zapravo "urbani country"?

 

 

Da, zvuči kao The National, da zvuči kao Bon Iver. Zvuči identično, no nešto blaže, jednostavnije, pliće, uz prepoznatljiv vokal koji su mnogi do sada okarakterizirali kao “guilty pleasure”. Sada je to nježnost, toplina, nostalgija, sjeta uz glazbenu ambijentalnost, pažljivo strukturiranu i produciranu. I premda se čini kao da je indie njen izlet u alternativu, ove su pjesme itekako pomno promišljeni potez, obogaćen nešto višom razinom glazbene kvalitete. I direktnijim riječnikom, jer, okuražila se i opsovati tu i tamo.

I ne, nije se popela na višu razinu intelekta, samo je nekoliko godina starija i iskusnija, ovo je samo prirodan razvoj stvari. Nikada se nije trudila ispasti pretjerano pametna, samo je pisala o svojoj privatnoj svakodnevici. A da njoj i fanovima nakon desetljeća svjetskih turneja i rasprodanih stadionskih koncerata ne postane dosadno, nužno je modificirati žanr. I biti drugačiji od ostalih.

Ispravno je odabrala. 

Ovo je nagovještaj dobre bliže budućnosti pop glazbe i još jedan u nizu dokaza kako je žanrovsko ograničavanje nezdravo te svako iskreno spajanje naizgled nespojivog rezultira jako, jako dobrim proizvodom. 


Popis pjesama:
1. The 1
2. Cardigan*
3. The Last Great American Dynasty
4. Exile (ft. Bon Iver)*
5. My Tears Ricochet
6. Mirrorball
7. Seven
8. August*
9. This Is Me Trying
10. Illicit Affairs
11. Invisible String
12. Mad Woman*
13. Epiphany
14. Betty
15. Peace
16. Hoax

 

*top pjesme

Maja Trstenjak
Maja Trstenjak

Glavna urednica portala Sound Report