Albumi

Svemir -

Svemir - "Tako jako"

Album prvijenac benda Svemir, objavljen prije dvije godine, ostavio je dojam solidnog pop-rock albuma. No taman negdje pola godine prije izašao je i album srpskog Rebelstara, koji čini se i danas čvrsto drže poziciju ponajboljeg benda ove kategorije, pa tada moje slušanje „svemira“ bilo nadvladano slušanjem „buntovnika“. Unatoč tome, Svemir je, zajedno s drugim mladim bendovima, dokazao da se na hrvatskoj i balkanskoj glazbenoj sceni događaju pozitivne stvari.

Ime drugog albuma je Tako jako. Po zvuku, progresiji pjesama i tekstovima on ne bježi predaleko od prvijenca, ali na njemu se ipak mogu čuti one sitnice i finese koje često niti sam autor pjesme nije u stanju čuti, ali publika itekako čuje, često i nesvjesno. Te sitnice su znak napretka koji glazbeniku dođe više-manje bez njegovog znanja, pa ih kao takve i stopi u svoj rad. Primjer toga je druga pjesma na albumu, „Jedro“, koja počinje polagano prebiranjem gitare, moglo bi se reći svemirski predvidljivo, ali već na šestoj sekundi poprima vedriji i hitriji ton. Nakon instrumentalne pjesme koja je osrednjeg tempa, očekuje se da će naredna pjesma biti laganija, stoga ova mala „prevara“ savršeno funkcionira kao početak ovakvog albuma. Isto tako, cvileća harmonika koja se javlja odmah nakon što Zvonka Obajdin otpjeva ''…želim glasno vrisnut'' je najbolji dio pjesme. Sljedeća pjesma sličnog dojma je „Ono što sam dala“. Pjesma traje tri i pol minute i kroz njih je razvučen tekst od jedva dva stiha. Uz laganu napetost koja se stvara kroz cijelu pjesmu i koja kulminira u zadnjem dijelu pjesme, ta dva stiha jako dobro funkcioniraju. Neki veći i opsežniji tekst uvelike bi narušio sveukupnu atmosferu pjesme. Slična se stvar pokušala i na pjesmi koja dijeli ime s imenom albuma, ali dužina pjesme od pet minuta ostavlja za popuniti previše praznog prostora. Svemiru su oduvijek najbolje odgovarale pjesme od tri ili tri i pol minute i u njima izgleda da se najbolje snalaze.

Tekstovi su već duže vrijeme slaba točka pop-rock glazbe. Većina tih tekstova zadovoljava minimum forme i funkcionalnosti u pjesmi, ali već dugo nije bilo pjesme (zapravo, većeg broja pjesama) sa stihom koji bi bio sposoban voditi kompletnu kompoziciju. Tekstovi Svemirovih pjesama spadaju u tu trenutnu većinu. Oni nisu loši. Upadljiva i neregularna forma slogova i nepotrebnost za rimom ostavljaju dojam slobodne naracije i opisivanja različitih doživljaja ili okoline što je, vjerujem, i bila namjera, ali jačeg dojma nema. Razlog tome može biti ili tekstualni standard koji je postao previsok ili kreativnost koja još nije doživjela vrhunac svojih mogućnosti.

(Pred)zadnja pjesma, „Ljubit se na kiši'“, najbolji je primjer dobre pop pjesme. Sa simpatičnom uvodnom gitarom koja podsjeća na rock šezdesetih i lako prihvatljivim tekstom, dopušta slušatelju da završi svoje opušteno slušanje ovog albuma i time ništa ne ostaje nedorečeno. Album službeno završava outrom. Različiti introi i outroi često znaju biti zanemareni pri slušanju albuma, ali ovaj outro ima dobar dojam radija koji se gasi ili filma koji završava, pa ga stoga vrijedi spomenuti. U svakom slučaju, nemojte ga zanemariti, kao niti ovaj album.

Popis skladbi:

1. Mont Blanc

2. Jedro

3. Hladne ruke

4. Tako jako

5. Ono što sam dala

6. Sve i kad bi htjela

7. Jednog dana

8. Kornjača

9. Ljubit se na kiši

10. outro

* Top tracks

 

Antonio Rozić
Antonio Rozić

Shake it like a polaroid picture