„Medicine at Midnight“ kao soundtrack plesne terapije
28.02.2021. 12:23
Već više od 25 godina Foo Fightersi su jedan od najvećih (ako ne i najveći) rock bendova na svjetskoj sceni. Sa stabilnom bazom fanova i vjernom publikom, prave koncertne spektakle i oduševljavaju svoje slušatelje diljem svijeta, a mogu se pohvaliti i nekim od najvećih bezvremenskih rock hitova te tako čine pravu instituciju.
No, čini se kako rock miljenici ovaj put nisu išli potpuno sigurnom cestom koja vodi do ispunjenja očekivanja fanova. Iako je ''Medicine At Midnight'', njihov jubilarni 10. studijski album, trebao biti objavljen 2020. godine, mislim da je došao u pravo vrijeme kako bi ukazao na bolju budućnost.
Svjetliji je i plesniji nego što smo mogli očekivati, ali čini se kako je upravo to ono što je uplašilo ''okorjele rockere'' koji su se nadali povratku svojoj sigurnoj zoni i utočištu koje im Foo Fightersi predstavljaju. Ovaj su put odlučili album najaviti objavom singlova, a već je prvi, ''Shame Shame'', izazvao mlake reakcije. Jednima smeta to što su iskoračili u neke plesnije vode s elementima disca na tragu Davida Bowieja, dok drugi tvrde da album ne nudi ništa novo. Nemojte me krivo shvatiti, veliki je dio publike naravno oduševljen albumom i činjenicom da su Foo Fightersi objavili novi materijal, ali ova su me podvojena mišljenja nagnala na pomno slušanje i analizu albuma te da zapravo pokušam osjetiti glazbu zanemarujući sve što sam prethodno čula i pročitala o njemu.
''Medicine At Midnight'' otvara Taylor na bubnjevima kojemu se uskoro priključuju gitare i zatim back vokali u obliku zbora s raskošnim ,,na-na-na'' i zvukom pljeska koji prožimaju cijelu ''Making A Fire'' u stilu gospela te unose posebnu vedrinu. Prvom nam pjesmom ambiciozno najavljuju ,,it's time to ignite'' i to postaje nit vodilja do kraja albuma, a toplini ove pjesme doprinosi i činjenica da je jedan od back vokala i Grohlova talentirana kći Violet.
Sljedeća je već spomenuti, prethodno objavljeni, singl ''Shame Shame'' odlikovan jednostavnošću melodije i stihova te snažnom i stalnom bubnjarskom linijom koja upravlja pjesmom. Daveov nas glas ispunjava osjećajima, a stihovi vade iz taštine i usamljenosti te tako dopuštaju da sve ono zakopano u nama ispliva na površinu zbog čega se slušatelji mogu potpuno prepustiti glazbi i osjećajima koja ona pobuđuje. I kada kaže: ,,I'll make you feel something real just to bother you'' - on to i učini. Nakon pokušaja utapanja u melankoliji, ali na njihov i specifično ritmičan način, ''Cloudspotter'' ponovno diže atmosferu i tjera nas na ples koji nam se sad već čini dalekim i stranim (osim u naša četiri zida). Pjesma je predodređena za razbacivanje, njezini melodija i ritam onemogućavaju mirno sjedenje, žuđeni Daveov vrisak napokon dobiva svoj spotlight s očitim aluzijama na Hendrixovu ''Purple Haze''.
Cijela se priča usporava i umekšava akustičnom gitarom na prilično nostalgičnoj ''Waiting On A War'' na kojoj je sve prepuno emocija, ali onda nas iznenade divljim twistom koji smo svi iščekivali i kojim nam daju do znanja da je ovo ipak album Foo Fightersa. Izmjene dinamike i tempa, kombinacije udaraljki i električnih gitara karakteriziraju ''Medicine At Midnight'' koja je, razumljivo, zauzela središnje mjesto na albumu. Pravi rock pjesmuljak sa svim odlično uklopljenim elementima koji ovaj bend čine tako velikim. S ''No Son of Mine'' situacija se zaoštrava, uozbiljuje i atmosfera je mnogo žešća, a do izražaja dolazi i ona svima nam poznata snaga Foo Fightersa koja ih jasno odmiče od nekakvog popa ili pop rocka s kojim su svi počeli uspoređivati ovaj album i vraća nam Fighterse koje poznajemo i volimo. Ista se jačina zadržava i na ''Holding Poison'', doduše uz povećanu ulogu gitara koje su općenito njihova karakteristična crta.
A što je to album bez balade? ''Chasing Birds'' priskrbila im je usporedbe s John Lennonom, a svojim baladnim ugođajem pokazuju doista meku stranu opasnih rockera i preplavljuju nas valom nježnosti i ljubavi. ''Medicine At Midnight'' zatvaraju s ''Loves Dies Young'' kojom objašnjavaju uzroke naših boli i slomljenog srca na nimalo patetičan način.
Ljubav možda umire mlada, ali ljubav prema Foo Fightersima teško. Unatoč tome što headbanganje nije jedini način na koji možemo proslaviti ovaj album, mislim da je ''Medicine At Midnight'' ipak lijepo izbalansirana cjelina. Postoji posebna ravnoteža između osjećajnog i divljeg, plesa i smiraja, bubnjeva i gitare. Neke od pjesama očito su snimane s ciljem da uživo zvuče moćno, a budući da svi gorimo za koncertima, možemo se jedino veseliti budućnosti u kojoj ćemo se svi zajedno razbacati na parteru neke arene uz ove pjesme.
Popis pjesama:
- Making A Fire
- Shame Shame
- Cloudspotter
- Waiting On A War
- Medicine At Midnight
- No Son of Mine
- Holding Poison
- Chasing Birds
- Love Dies Young
