Western Stars: Kad Gazda jaše dalje
23.06.2019. 17:24
Skoro sedam godina otkad je izdao album potpuno originalnog materijala i čak pet godina od zadnjeg, Springsteen se vratio s novim uratkom. Iako su najbolje godine odavno iza njega, The Boss je dokazao da i dalje zna izdati intrigantan i interesantan materijal.
„Western Stars“ sam po sebi je (relativno) minimalističke strukture. Ima i dalje njegove poznate teatralnosti, ali ovaj je put u prvom planu topla sentimentalnost prema minulim 70-ima. Da se razumijemo, nazvati ovaj album nostalgičnim potpuno je kriva pretpostavka – prije bi se moglo reći da je prisjećanje na jednostavnija vremena ljubavi i slobode jurenja širokim prostranstvima. Kao što bi se moglo i zaključiti po naslovnici, Bruce širi vlastita krila te odbija biti sputan svojim statusom rock zvijezde. Sasvim se ugodno osjeća stojeći na pozornici neke arene, ali i sjedeći na klimavom stolcu bine lokalnog kafića. Naravno, u lokalni birc ne bi mogao ugurati orkestar za izvedbu ovog albuma, ali sumnjam da bi ga to isuviše spriječilo.
Ovo možda jest prvi album na kojem je odlučio upotrijebiti orkestralne aranžmane, ali višegodišnje iskustvo zabavljača i sličnih poteza na koncertima dalo mu je dovoljno vremena i prakse da savlada takvu sitnicu. No, album je unatoč svemu vrlo suptilan. Više naginje na „We Shall Overcome: The Seeger Sessions“ nego „Born in the U.S.A.“. Njegovi su poznati trikovi i dalje prisutni, samo su više isprepleteni salunskim rockom njegovih idola nego rockom koncertnih dvorana. Možda će nekima country verzija Springsteena na prvu ruku biti čudna, no lako je na nju se naviknuti – postoji i gore odskakanje. Uzgred navedenom, ima tu dovoljno kvalitetnog materijala za sve tako da neće biti problema uživjeti se u ovaj komad americane.
Bruce se vratio. Možda mu je trebalo skoro pola desetljeća, ali barem nije razočarao. Predah od njegovog tipičnog stila dobro dođe kao promjena kako poznata formula ne bi ustajala. Ovakvo osvježenjedobro dođe za ljetne vrućine kad je i malen dašak svježeg zraka dobrodošao. Kad sve počne ići kao na pokretnoj traci, znak je da su dani odbrojeni. Ponekad je dobro mijenjati konja koji pobjeđuje – aluzija na naslovnicu je namjerna – ali treba i paziti da se ne pretjera s radom poput jednog.
Popis pjesama:
1. Hitch Hikin'
2. The Wayfarer
3. Tucson Train*
4. Western Stars*
5. Sleepy Joe's Café
6. Drive Fast (The Stuntman)
7. Chasin' Wild Horses
8. Sundown
9. Somewhere North of Nashville
10. Stones
11. There Goes My Miracle*
12. Hello Sunshine*
13. Moonlight Motel
